Zapustene stranice starog dnevnika

01.11.2011.

Ne mogu

Ne mogu tudje usne ni da dotaknem trijezna. Ne mogu ni da pomislim da me drugi dodiruje brtualno bezobrazno kao što si ti. Zašto? Zašto me tako brzo umara obično druženje sa zabavnim momkom, zašto me tako brzo umara porukanje, pozivi i sve što ide s onom stazom koja vodi ka nekoj novoj vezi. A ja vidim u njoj samo cistu romansu, koja nece trajati. Zašto ulaziti u nju i kako fino mu objasniti da ova viđanja neće završiti vezom i zahvaliti mu se na ukazanom strpljenju i pažnji koju mi je posvetio u zadnjem periodu. Džabe sve, njegov vozni park, bruka para koje baca, i čitav svijet što mi nudi...ja to ljubiti ne mogu, ja s tim spavati ne mogu, ja o tome sanjariti i maštati ne mogu. Dažbe sve...nije da ja imam previsoku cijenu i da me je nemoguće kupiti već...moja cijena nije materijalna već neke posve čudne divlje neukrotive prirode i koja se plaća na još čudniji način. Ne mogu. I neću lagati pa mu reći nisam ja žena za tebe. Već ču mu fino reći nisi ti čovjek za mene, uz sve divne osobine koje posjeduješ fale one koje mene kupuju. A ti prokletniče moj, još mislim na tebe a i dalje se ne javljam. Idalje se ne javljaš. A interesuje me, gdje si, sta radis, ljubis li koju, i mozda ne zelim da znam odgovor na to zadnje pitanje. Dobro je sve, dok ti je status single na fb.

25.10.2011.

Ima pravo

Možda je ona upravu.

Danas govorim joj " ne mogu jednostavno da se toliko potrudim oko nekog muškarca, da ga toliko snažno privijem uz sebe i da mu ne dam nigdje da ode, jednostavno ja to ne znam, ja se divim ženama koje pređu preko toliko toga samo da ga zadrže...jebeno moje razmišljanje " šta će mi koji klinac da me nervira ako me ne čini sretnom on bez kojeg sam živjela 21godinu, pa mogu i narednih 21godinu, ko si ti ba " i tako to moje razmišljanje mene očito ne vodi nigdje jer ja sam single! Haha
Strašno

Onda ona reče " pravi za tebe je onaj kojeg jednostavno nećeš željeti pustiti od sebe, kojem nećeš htjeti dozvoliti da ode od tebe, koga ćeš željeti da je stalno tu, kraj tebe "

I jebeno...cura ima pravo!

24.10.2011.

Vozački

Jedva čekam da vozački završim.
Ja sam od onih napoakih tipova, auto me čeka a vozačke nema.
Ovih dana trebam to riješiti i početi sa časovima.

I toliko mi to treba, očajnički.
Da u momentima kao što je ovaj ( ne bukvalno  jer sam sada na poslu) sjednem i odvezem se blago rečeno u pičku materinu gdje me niko ne zna i gdje ja nikoga ne znam. Da pušim cigaretu za cigaretom, slušam neku adrenalinsku muziku i ne puštam nogu s gasa.

Čudno je što u momentima kada me agresiva i depresija spuca meni na um padne redovno JOJ KUD NE RIJEŠIH TAJ VOZAČKI RANIJE SAD BIH SE ODVEZLA NEGDJE...

I posebni su ti momenti i učestali u ovo doba godine kada je sve sivo i tmurno a ja nemam da se razbijem od nečije grudi.

Opet je zvao fudbaler, opet hoće da me vidi dok je u Sarajevu...ne, neće moći :)
Pa nisam ja usputni hotel, iako radim u hotelu, pa da meni dođeš kad god te koja tuga slomi.
Bre!

I da, zbog njega bih sjela i odvezla se u pm!!!

23.10.2011.

Ne, ne može biti!

Nadam se samo, da ova ljubav kao vino nije!

18.10.2011.

Intuicija

Koliko puta su mi se desile stvari koje su samo potvrdile da me osjećaj ne vara? Mnogo puta!
Jako često se oslanjam na to, Bogom nama ženama dano, šesto čulo i rijetko me iznevjerilo.
Za neke stvari jednostavno znam kako će se desiti, osjetim ih kako iz budućnosti mi dolaze.
I dese se.
Neke situacije predosjetim.
I dešavalo mi se da ih duša ne predosjeti ali ih tijelo predosjeti.

Kažu da nema tačne definicije intuicije već da je to psihološki momenat u kojem osjetite da će se nešto desiti.
Kod mene je razvijenija.
Nedavno mi je jedan bivši raskinuo s djevojkom za koju je rekao mi da mu je NAJBOLJA ŠTO JE DO SADA IMAO, ispostavilo se da nije ali kad mi je to rekao za mene je odmah, istog momenta postao crna rupa u mom sjećanju.
Bio je muškarac kojeg sam od prvog trena smatrala srodnom dušom, bio je isti ja, uz pomoć njega sam zaboravila na ovog što me opet jebe u zdrav mozak, i ZNALA SAM OD PRVOG TRENA da on i ja nećemo uspjeti. Kad smo raskinuli, svi su očekivali da ću biti sjebana a ja sva sretna govorim DANAS ĆE ZVATI I NAREDNIH MJESEC ĆE ME ZVATI ALI SE NEĆEMO POMIRITI, i bilo tako, odmah dan poslije 8propustenih poziva, 3poruke, narednih dana idalje je zvao, slao poruke ali se nikad nismo pomirili niti se još nismo bili raskrstili. Našao je bio novu djevojku, mene idalje zvao, onda smo se jednom posvađali i to mi je rekao.
Od tad se nismo čuli.
Prošle sedmice raskine s njom.
Ja samo nehotice gledam u mobitel i u sebi mislim " dajem ti rok 2dana da nazoveš". I eto ga, naredni dan, zove on, šalje poruke a ja se smijem i govorim KAKO SI GLUP, KAKO SI GLUP, ZNALA SAM!
A da ne spominjem da kada sam silno željela da spavam s njim, kada mi je tijelo željelo očajnički da se spoji sa njegovim, unutrašnji glas mi nije dao. Osjećala sam da ne smijem to s njim. Ne znam što, ali toliko sam ga željela ko nijednog muškarca u svom životu, a isto toliko sam znala da NE SMIJEM, da on nije taj koji će znati to da cijeni. Nisam mogla. I kasnije sam shvatila koliko sam zahvalna tome što nisam to uradila jer bi se kajala da sam s njim.

Isto tako kad sam posljednji put spavala sa E., pisala sam post..osjetila sam da je posljedni put, bilo je baš kao oproštajno vođenje ljubavi, ljepše nego svako prije..I izgleda da jeste bio posljednji put...baš takav kakav sam ga doživjela.
I kad sam mu rekla da želim kući da ne smijem kod njega, u tom trenutku sam osjetila da će to biti posljedni put. A nisam željela da bude...posljednjeg puta. Osjećala sam da dolazi, da smo svakim pređenim metrom autom mu bliže, zato sam se sva prepala. Ali...tako je suđeno bilo!
Znala sam da će tako biti.

Imam sada osjećaj da je s nama konačno stavljena tačka i stvarno kada sagledam vidim da jeste. Nismo se čuli skoro 20.dana.
To je rekord u ovih godinu dana od kako nismo zajedno.

Kad sam ga ostavljala prošle godine, osjećala sam da griješim. Ali sam se odlučila povesti razumom i zajebala se.
Pogriješila sam.

Kada polažem ispite, predosjetim neka pitanja, dešava mi se da znam koju ću ocijenu dobiti.

Osjetim kad me neko laže, procijenim ljude sad pa sad, nevjerovatnom brzinom i 99% analiza mi bude tačno. Možda zato mene je rijetko ko u životu razočarao, možda 1,2 osobe. Nakon toga sam razvijala tu sposobnost, i odavno me niko nije razočarao jer tačno znam koliko od koje osobe mogu da očekujem, koliko da dobijem. A baš ta prevelika očekivanja od osoba nas razočaraju a ne osobe.

Predosjetim u svom životu, dobre i loše momente koji će mi se desiti.
I znate šta, VOLIM OVO ŽENSKO ŠESTO ČULO jer me nikad iznevjerilo nije i jer mi pomaže da idem dalje, da ne živim u zabludama i da ne lažem samu sebe.

Volim ovo šesto čulo, jer mi ono daje 90% odgovora na sva pitanja koja moja luda glava postavi.


Noviji postovi | Stariji postovi

Zapustene stranice starog dnevnika