Zapustene stranice starog dnevnika

04.11.2011.

Nisi došao

I naravno nisi imao muda da se pojaviš.
Nisi bio dovoljan hrabar da dođeš.
Možda jer nisi znao kako ćeš da se ponašaš, šta ćeš osjetiti i kako ću ja reagovati.
Jedan dio mene je molio i da ne dođeš a drugi proklinjao svaku sekundu koju sam provela sinoć čekajući te i izvirujući ka masi svaki put kada neko zakorači u klub.
Svake face se sjećam od sinoć, naročito onih koje su me u datom momentu podsjećale na tebe.
I stezala sam zube, cvokotala na svaku pjesmu koja me podsjeća na tebe ne želeći je otpjevati.
Ne želeći pustiti glasa.
Bila sam slika bez ikakvog tona, opijena lošim alkoholom i nestabilna na previsokim štiklama.

Ali neka te...
Rekoše mi danas da zvaćeš.
Mrzim dio sebe što će biti tu kada budeš zvao, što će te strpljivo slušati i moliti Boga da nikada ne završiš i da zauvijek ostaneš tu gdje budeš stao, ispred mene sa glupavim osmijehom i očima punim ljubavi.


Pa ti nisi svjestan da sam ja spremna zbog tebe preći preko 5X TEŽIH PAKLOVA NO ŠTO SAM DOSADA PRELAZILA I DA JE MOJA LJUBAV...BESMRTNA

Zapustene stranice starog dnevnika